Puževe su jeli još naši preci u svojim špiljama, pa su bili delicija u svim civilizacijama, uključujući posebno rimsku i grčku.
Grci i Rimljani su puževe smatrali luksuznom hranom, a jeli su ih uglavnom pripadnici viših slojeva.
Rimljani su također bili poznati kao pasionirani uzgajivači puževa. Prve upute za uzgoj puževa vode porijeklo upravo od njih.
I danas su puževi na cijeni, upravo zato što spadaju u izuzetno hranjivu, a pri tom zdravu i lako probavljivu hranu. Kao i riba, mogu se jesti za vrijeme posta. S obzirom na to da skoro 85% tijela puža čini voda, siromašni su masnoćama, a jedna porcija puževa (oko dvanaest komada) ima svega 80 kalorija.
Najveći uvoznici i konzumenti puževa u Europi (ali i svijetu) su Francuzi, Talijani, Belgijanci, Nijemci i Španjolci. No, potrošnja puževa u svijetu raste značajno iz godine u godinu, kao što se povećava i broj zemalja koje sve više uvoze ovu traženu delikatesu.
Puževi se ne koriste samo u ishrani, već zauzimaju značajno mjesto i u farmaciji, medicini i kozmetičkoj industriji.
Meso puževa povoljno djeluje na probavne organe, ubrzava probavu i ima ljekovita svojstva. Puževa sluz djeluje izrazito baktericidno. Znanstvenici su dokazali da sluz ima isti učinak kao antibiotik streptomicin. Zbog toga gotovo i nisu poznate bolesti kod puževa, pa je meso zdravstveno sigurna hrana. Meso puževa ne sadrži kolesterol, ima dobar aminokiselinski sastav, pa su sve to razlozi zbog čega je potražnja iz godine u godinu sve veća. Potrošnja mesa puževa u prehrani zadnjih se godina, prema službenim podacima, povećala čak 20 puta. Posebno je cijenjen na stolovima zemalja zapadne Europe, Amerike, Australije i Japana.
Zahvaljujući tehnologiji Međunarodnog instituta, okus mesa puževa na bazi takvog uzgoja bolji je od onih u prirodi jer se puževi hrane vrlo kvalitetnom, svježom i raznolikom hranom. |
